U današnjim mainstream tehnologijama vrhunskih displeja, OLED (organska dioda koja emituje svjetlost) i QLED (kvantna tačkasta dioda koja emituje svjetlost) su nesumnjivo dvije glavne ključne tačke. Iako su im nazivi slični, značajno se razlikuju po tehničkim principima, performansama i proizvodnim procesima, predstavljajući gotovo dva potpuno različita puta razvoja tehnologije displeja.
U osnovi, OLED tehnologija ekrana zasniva se na principu organske elektroluminiscencije, dok se QLED oslanja na elektroluminiscentni ili fotoluminiscentni mehanizam neorganskih kvantnih tačaka. Budući da neorganski materijali uglavnom posjeduju veću termičku i hemijsku stabilnost, QLED teoretski ima prednosti u smislu stabilnosti izvora svjetlosti i vijeka trajanja. To je i razlog zašto mnogi smatraju QLED obećavajućim smjerom za tehnologiju ekrana sljedeće generacije.
Jednostavno rečeno, OLED emituje svjetlost kroz organske materijale, dok QLED emituje svjetlost kroz neorganske kvantne tačke. Ako se LED (Light-Emitting Diode - dioda koja emituje svjetlost) uporedi sa "majkom", onda Q i O predstavljaju dva različita "očinska" tehnološka puta. Sam LED, kao poluprovodnički uređaj koji emituje svjetlost, pobuđuje svjetlosnu energiju kada struja prolazi kroz luminiscentni materijal, postižući fotoelektričnu konverziju.
Iako se i OLED i QLED zasnivaju na fundamentalnom principu emitovanja svjetlosti LED dioda, oni daleko nadmašuju tradicionalne LED displeje u smislu svjetlosne efikasnosti, gustine piksela, performansi boja i kontrole potrošnje energije. Obični LED displeji se oslanjaju na elektroluminiscentne poluprovodničke čipove, sa relativno jednostavnim proizvodnim procesom. Čak i LED displeji visoke gustine sa malim razmakom piksela trenutno mogu postići minimalni razmak piksela od samo 0,7 mm. Nasuprot tome, i OLED i QLED zahtijevaju izuzetno visoka naučna istraživanja i standarde, od materijala do proizvodnje uređaja. Trenutno, samo nekoliko zemalja poput Njemačke, Japana i Južne Koreje ima sposobnost da se uključi u svoje uzvodne lance snabdijevanja, što rezultira izuzetno visokim tehnološkim barijerama.
Proizvodni proces je još jedna velika razlika. Centar za emitovanje svjetlosti OLED-a su organski molekuli, koji trenutno uglavnom koriste proces isparavanja - preradu organskih materijala u male molekularne strukture pod visokim temperaturama, a zatim njihovo precizno ponovno taloženje na određene pozicije. Ova metoda zahtijeva izuzetno visoke uslove okoline, uključuje složene procedure i preciznu opremu, a što je najvažnije, suočava se sa značajnim izazovima u zadovoljavanju proizvodnih potreba velikih ekrana.
S druge strane, centar koji emitira svjetlost QLED-a su poluprovodnički nanokristali, koji se mogu rastvoriti u različitim rastvorima. To omogućava pripremu putem metoda zasnovanih na rastvorima, kao što je tehnologija štampanja. S jedne strane, ovo može efikasno smanjiti troškove proizvodnje, a s druge strane, probija ograničenja veličine ekrana, proširujući scenarije primjene.
Ukratko, OLED i QLED predstavljaju vrhunac tehnologija organskog i neorganskog emitovanja svjetlosti, svaka sa svojim snagama i slabostima. OLED je poznat po izuzetno visokom kontrastu i fleksibilnim karakteristikama ekrana, dok je QLED preferiran zbog stabilnosti materijala i cjenovnog potencijala. Potrošači bi trebali donositi odluke na osnovu svojih stvarnih potreba korištenja.
Vrijeme objave: 10. septembar 2025.